Šef struke crveno-bijelih ispričao da li je želio da postane trener i kako se desilo da se vratio u voljeni klub kao trener. Sjajne partije Crvene Zvezde sa Dejanom Stankovićem na klupi privukle su veliku pažnju srpske fudbalske javnosti, ali i stranih medija.
Nekadašnji reprezentativac istakao je da nije lako kada kao mladi napustite domovinu, ali da DNK Zvezde zauvijek ostaje pod kožom.
Kao prvo, poslije 22 godine sam se vratio kući. Žena i djeca su ostali u Milanu, Filip sada živi u Amsterdamu pošto je prešao u Volendam. Nije jednostavno ali i sada osjetim uzbuđenje kada pomislim da sam se vratio ovdje. Dijete koje je nekada skupljalo lopte Mihajloviću, Jugoviću, Savićeviću i cijeloj toj generaciji Zvezda koje su osvojile Kup evropskih šampiona i uspisali se najvećim slovima u historiju ove zemlje.
Imao sam sreće da budem dijete tih godina, da kasnije zaigram za Zvezdu, da postanem najmlađi kapiten, da osvajam trofeje… Otišao sam veoma brzo, sa 19 godina, ali do tada sam naučio šta znači braniti boje Crvene Zvezde. To je nešto što vam ostane tetovirano pod kožom za sva vremena. Moja najveća pobjeda je da sam sada svaki dan opet u mojoj kući gdje je sve počelo. To je za mene mnogo više od fudbalskog izazova“, počeo je Stanković.
