Novak Đoković je tada 2021. godine savladao Huga Delliena na startu Olimpijskih igara, a iza bolivijskog tenisera je inspirativna priča, piše Nova.rs.
Nije na Grand Slamovima nikada odmakao dalje od 2. runde, to mu je najviši plasman na Roland Garrosu i US Openu, u Australiji i Engleskoj je igrao samo prvo kolo.
Nakon što ga je Novak pobijedio, poklonio mu je i majicu sa potpisom zbog koje je Dellien bio presretan.
Postoje oni dani za koje ne želite da se uopšte završe i ovo je jedan takav dan za mene. Igram tenis 25 godina i cijelog života sam sanjao da igram na Olimpijskim igrama“, počeo je Dellien o Đokoviću.
Zahvalio se i Bogu što je dobio šansu da igra protiv najboljeg svjetskog tenisera od koga je dobio i majicu.
Onaj iznad mi je pružio priliku da dođem i igram protiv ‘broja 1’ i da mu kažem stvari koje sam mu rekao, da mi priđe na kraju i preda mi lijep poklon koji sam mu tražio. Dobio sam najljepšu uspomenu u najvažnijem danu svog profesionalnog života i šta mogu da kažem? Hvala Novače, što si mi učinio ovaj dan još više posebnim“, dodaje Dellien.
Iza njega se krije zaista inspirativna priča koja će dirnuti svakog. Naime, u decembru 2016. godine, Dellien je odustao od tenisa jer nije imao podršku u svojoj Boliviji, nije bilo teniske historije, tradicije i kulture, samim tim, nije bilo ni sponzora.
Prestao je da igra, našao je djevojku, izlazio sa drugovima, a sa ocem je osnovao kompaniju za proizvodnju sladoleda. Investirao je 15.000 dolara, što je bila suma koju je sačuvao od teniske karijere.
Tada je bio 743. igrač svijeta, a tek poslije tri godine se vratio tenisu.
U prva dva mjeseca pauze od tenisa je bilo savršeno. Ali sam onda osjećao da to nije život koji sam želio“, priznao je Hugo, kojeg su svi počeli da zapitkuju zašto ne igra više.
Ipak, doživio je finansijski krah bez tenisa, otišao je do bankomata da izvadi novac i nije imao ništa. Bio je slomljen i morao je da zatraži novac od oca.
To me je toliko posramilo i natjeralo me je da razmislim o tome šta zaista želim da radim“, rekao je Dellien.
Preselio se u Meksiko da trenira i živi sa svojim trenerom Eduardom Medicom, koji mu je dozvolio da ostane bez plaćanja kirije, na čemu je Hugo vječno zahvalan.
Počeo je da pobjeđuje na Futures turnirima, pa je polako počeo da se podiže i na ATP listi, od 743. do 241. pozicije. Pobjedom na Roland Garrosu 2019. ispisao je historiju bolivijskog tenisa.
Shvatio sam da se morate boriti za svoje snove, bez obzira kako i u kakvim uslovima, jednostavno morate pokušati da osjetite da ste dali sve što morate, da biste snove ostvarili“, rekao je nakon pobjede na Roland Garrosu.
Stigao je 2022. godine do najboljeg plasmana u karijeri (64. mjesto), dok je trenutno 165. igrač na ATP listi.
