Nina Stojanović, najbolja srpska teniserka prije niza povreda, prvi put je javno govorila o tome šta se desilo s Novakom Đokovićem i njom na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Srpska teniserka koja je bila 81. na svijetu je od tada doživjela niz malera i čak četiri povrede, a nedavno se vratila osvajanjem titule na turniru u Kuršumlijskoj banji.
Otkrila je nepoznate detalje bolne teme i činjenice da se srpski dubl nije ni borio za bronzanu medalju, već je meč predat Australijancima.
Teško mi je. Ovo je prvi put da pričam sa nekim o tome javno, nisam željela da se izjašnjavam. Imala sam mnoge novinare koji su me kontaktirali, čak me i ‘NewYork Times’ kontaktirao, našli su moj broj, zvali su me na WhatsApp. Shvatila sam koliko je velika stvar što se desilo, ali nisam bila svjesna koliko ljudi to prati.”
Bila je korona, nije bilo ljudi, nekako sam to gledala kao nezaboravno iskustvo da budem među najboljim sportistima svih sportova. Ti si zaslužio da budeš tamo, zaista je po meni neponovljivo iskustvo, mnogo sam se iznenadila pozitivno poslije učešća koliko sam pozitivnih poruka dobila od strane publike. Sigurna sam da sve gošće komentarišu koliko smo ružnih poruka dobili jer se ljudi klade… Prvi put mi se desilo da nisam primila nijednu negativnu poruku u smislu “Nina, ti si kriva za to što je Novak ispao, ti si njega umorila”, razne stvari sam poslije čitala, gluposti zaista… Sve su poruke bile pozitivne i to me još više dirnulo, čovječe, je l’ realno sa ljudi sve ovo vide. Mnogo mi je teže palo, na neki način mi bilo draže jer sam prvi put osjetila da su ljudi po prvi put uz mene zbog tenisa. Nisu iz neke koristi ili, ne umijem to da objasnim“, ispričala je Stojanović u podcastu “Reketiranje”.
Otkrila je kako je Novak konaktirao:
Bilo je ispraćeno nisam to očekivala da će biti tako ispraćeno. To je jako bolna tema, ali od Novaka ima osjećaj, na stranu ko je on za mene najbolji na svijetu i uvijek će biti, mi drugi se ne vidimo i muškarci i žene. Da njega nema ne bi ljudi ni mi… Mi se dosta manje vidimo, mene ljudi poslije Olimpijskih igara pamte kao ona djevojka koja je igrala dubl s Novakom, zbog koje je Novak odustao da se bori za medalju, za treće mjesto. Ja sam prvenstveno otišla zbog sebe i svog singla, pa onda dubl i onda miks dubl. Meni je to bio šlag na torti.”
Naravno da neću odbiti Novaka koji me pita na Wimbledonu “Ninče, da li bi voljela” i čitam poruku i kažem ja njemu “Čekaj da razmislim” (smijeh) i on kaže “Ništa, razmisli i javi se” i ja rekla “Ma daj bre, jesi realan”. To je nešto što se ne odbija, igrati s Novakom je bilo neopisivo iskustvo. Mi se znamo dosta dugo i prije Igara, bili smo dosta puta u kontaktu, viđali smo se na Grand Slamovima, pa se i družili malo van toga. To je jako lijepo, ali ono što se desilo na kraju nije uopšte lijepo i boli me, ne mogu da zaboravim tako nešto.“
Od tada nisu razgovarali o onome što se desilo u Tokiju, ali…
Ja sa Novakom nisam nakon toga pričala, nisam imala neku priliku, vidjela sam ga dva tri puta, vidjela sam ga na 25. maju gdje sam trenirala poslije Igara ili na nekom Grand Slamu, ali nisam imala priliku ni vremena, ja zbog svojih obaveza, on zbog svojih da sjednemo i da popričamo. Mislim da će se taj razgovor desiti jednom i nadam se da će se desiti, čuli smo se nakon toga, ali nismo nikad konkretno pričali o tome. Skoro mi je čestitao na turniru, prati on šta se meni dešava i to, to je jako lijepo od njega, ali jednostavno postoje stvari koje ne zaboravljam.”
Ne želim da pričam ništa ružno, ali nije lijep osjećaj kada kasnije čitate i dođu do vas ružnije izjave gdje je bilo da je zbog mene bio umoran na singlu. Neko mora da napravi priču da bude zanimljiva, ne želim da iznosim detalje, ali ne smatram… Kako da objasnim drago mi je što je Novak bio svoj kad je igrao sa mnom, kad smo bili pred medijima on je bio sretan što igramo. Možda je samo s Anom igrao miks na nekoj travi – egzibiciji, ali mislim da nije igrao ni sa kim. Ovo je bio zvanični turnir i bila sam počastvovana i ti njegovi intervjui gdje je rekao da njega to ne umara i da je zaista zadovoljstvo.”
Zaista smo se sjajno slagali na terenu i bila sam ponosna na sebe kako sam odigrala dubl jer on kao on nije lagan kao čovjek ima i on svoje probleme, imam ja svoju tenziju na meču, on svoju i kad se sve sklopi zajedno, to je izgledalo bomba, baš super. Igrali smo protiv Grand Slam šampiona Zigmund i Kravic, ljudi koji su jako dobri u dublu. Teško je kad igraš prvi put s nekim, ali sam se sjajno snašla jer mi je bio prvi miks meč. To mi je bilo najbitnije da sam se snašla, da sam zadovoljna svojom igrom, imala sam tegobe s ramenom, ali sam rekla ne daj Bože sa polomljenom nogom ću izaći i igrati, ne igraju se Igre svaki dan.“
Igrala bi za Srbiju i sa slomljenom nogom…
U njegovo ime ne želim da pričam, tužno mi je to, da sam bar probala… Nikad u životu nisam dala meč tek tako, ali sam htjela da umrem od plakanja. Ne znam ni šta je bilo, mada sam i tu imala. Dva puta, nešto sa reprezentacijom, ružan način, gdje sam bila primorana da predam, ali nećemo o tome… Nikad ne bih predala meč, baš mi je daj bar probaj. Boljelo me jer sam vjerovala u nas i definitivno vjerujem da bismo osvojili tu medalju i znači meni znate već šta i stvarno kad ti neko…”
Osjetila sam kao da ti neko maše igračkicom pred nos i onda je skloni. Tako da mi je, ali dobro… Ostavilo je dubok trag na mene, uzela sam najpozitivnije stvari odatle i to me je definitivno učinilo jačom na mnogo načina i oštetilo me mnogo. Par mjeseci poslije toga nisam mogla da dođem sebi psihički, dosta me je dugo držalo i nisam ni sa kim pričala o tome. Prvi put nakon toga sam izgubila sebe i dugo mi je trebalo da se vratim, toliko mi je to značilo, to sam shvatila kada sam počela da prolazim kroz period emotivni gdje me toliko pogodilo.”
Ljudi su nastavili dalje, on igra svoje turnire, normalno i treba, ali to je ono što pričam svako ima svoj ugao priče. I to je sport nažalost morala sam da osjetim na svojoj koži i to je osjećaj koji nikom u životu ne bih poželjela, ali Bože moj bit će i drugih Olimpijskih igara. To će sigurno ostaviti i ostao je kod mene kao jedan hajlajt i nikad neću zaboraviti svakako mi je bila privilegija da igram s njim, zadovoljna sam tim rezultatom kada danas pogledam danas hladnije glave to je ogroman uspjeh. Ali uvijek će mi ostati tračak razmišljanja, hm, mogli smo…”
