Fudbalska reprezentacija Srbije ispraćena je pred jedva 2.000 svjedoka na meč godine protiv Portugala, u kvalifikacijama za Mundijal.
Možda to i nije tako loše sa sportskog aspekta, bez velikog pritiska i rasterećenije su Orlovi otišli u Lisabon, gdje će napasti pobjedu nad Portugalom i direktan plasman na Mundijal.
Jedva 2.000 duša skupilo se na stadionu „Rajko Mitić“, koji zbog svog izgleda i kapaciteta izgleda prazno čak i kada dođe barem 10.000 gledalaca. Tako se ne prati tim na Mundijal, jer selektor Srbije Dragan Stojković Piksi donio je ekipi igru i šmek kakav je posljednji imao Radomir Antić.
Utakmica jeste bila prijateljska i takmičarski nevažna, ali oslikava odnos prema fudbalu i reprezentaciji. Puste tribine samo su potvrda da bi u Fudbalskom savezu Srbije, kad i ako konačno dobije čelnika i rukovodstvo, trebalo dobro da razmisle o nečemu što je bila praksa u mandatu Siniše Mihajlovića.
Orlovi su igrali protiv Welsa u Novom Sadu i priredili su svojevremeno nezapamćeni spektakl, pa bi bilo lijepo da se ta praksa vrati barem za prijateljske mečeve.
Čak je i selektor Stojković nedavno posjetio novi stadion TSC-a, iz državnog vrha se pompezno najavljuju novi klupski objekti i Nacionalni stadion, a ni Marakana ne može da se napuni.
Dolazak u mjesta van Beograda bio bi novi povratak entuzijazma za druge sredine, može se otvoriti i mogućnost da se tamo urede tereni i infrastruktura.
Podsjećanja radi, „Čair“ liči na ruinu i bio bi red da mu se vrati stari sjaj, Niš bi živio za utakmice reprezentacije i to bi bila posebna konekcija i zbog grada u kojem je Piksi rođen, piše nova.rs.
Pravi primjer privrženosti i lojalnosti vidjeli smo kod Iraca, uživaju u samoj činjenici da mogu da napune stadion.
Pred 50.000 navijača protiv Portugala u Dablinu, djelovalo je da je Irska tim koji se bori za Mundijal, a ne da se radi o ekipi koja je skupila skromnih pet bodova do Portugala i od koje je gori bio i ostao samo Azerbejdžan.
