Jedan od najboljih pokazatelja koliko je karijera Novaka Đokovića superiorna vidi se iz činjenice da na svakom velikom turniru može da obori neki izuzetno važan rekord.
Naravno, ne uspjeva uvijek da to i uradi, ali dovoljno je da ima šansu, a šansu ima baš zato što je vlasnik svih najvećih rekorda. Zato i jeste često u prilici da ruši i sopstvene podvige.
Samo nekoliko dana prije početka Wimbledona pravi je trenutak za podsjećanje šta Đoković može ovog ljeta u Londonu.
Prvo i najvažnije, može da obori sopstveni rekord od 24 trofeja na Grand Slamovima, kada je u pitanju muška konkurencija, ali postoji i onaj u apsolutnoj, a njega dijeli sa Margaret Court. Jeste Australijanka veći dio svojih pehara osvojila u amaterskoj eri, dakle u mnogo slabijoj konkurenciji, ali bi sigurno lijepo zvučalo ako srpski as nadmaši i nju.
Drugo, Đokovića samo još jedan pehar dijeli od rekordnih osam Rogera Federera. Tačno je da je Švicarac imao bolju igru za travu od Srbina, ali podatak da je Novak savladao Rogera u sva tri finala ovog turnira, najbolje govori da je on zaslužio da bar dijeli taj rekord sa njim. Pogotovo kada se sjetimo onog posljednjeg, iz 2019. godine, kada je Đoković spasio dvije meč lopte na protivnički servis.
Treća mogućnost je možda manje bitna od prethodne dvije, ali i ona mnogo govori. Iako je Novak bezbroj puta dokazao da je njegova dugovječnost nevjerovatna, ipak nije rekorder u tom segmentu.
Najstariji Grand Slam šampion u historiji je Ken Rosewall koji je sa nešto više od 37 godina osvojio Australian Open 1972. Na stranu to što je u to vrijeme malo ko od vrhunskih asova iz drugih zemalja putovao na ovaj kontinent.
Đoković je u maju napunio 38 godina, igraće u najjačoj mogućoj konkurenciji, ali i dalje ima dobre šanse da se dokopa i ovog rekorda. Nije glavni favorit, ali realna mogućnost postoji.
