Pregrmio je Ilija Stolica prvi udar čelnika Partizana u ponedjeljak i to zahvaljujući naklonosti predsjednika Milorada Vučelića, koji je i insistirao na njegovom angažovanju, no, kako je to donijelo nove potrese i neslaganje sportskog sektora, trener je dobio otkaz, saznaje Telegraf!
Poslije dva kiksa u prva tri kola Superlige Srbije i ispadanju iz kvalifikacija za Ligu Evrope, Stolica je smijenjen i to ne toliko zbog samog rezultata, koliko zbog očajne igre i jasnih naznaka da se ekipa nalazi u “živom blatu” iz koga samo šok-terapija sa nekim novim šefom struke može da je izvuče.
Iako se činilo da je sastanak održan početkom sedmice donio konačno rješenje i da će prvi čovjek kluba uspjeti da spase Stolicu od neminovnog, nakon meča na Kipru, u Humskoj je bio pravi “defile” bivših i aktuelnih čelnika i svi su oni slovom bili uz sportski sektor, jer u Partizanu se, kakva god situacija bila u klubu, u svim vremenima, sem u doba Draga Đurića kada se nije znalo ko pije ko plaća, organizacioni dio nikada nije miješao u sportska pitanja.
Ponedjeljak je donio sučeljavanje mišljenja, Iliev i kompletan sportski sektor koji je predvodio je bio apsolutno za smjenu Stolice, tim prije, jer je treneru i prije i poslije meča sa Radničkim u Nišu sugerisano da “brlja” sa timom i postavkom igre, pa je poslije remija (3:3) u kome je Partizan spasavao kožu u 95. minutu sumnjivim penalom, održan i žestok sastanak trenera i sportskog direktora, koji je samo produbio krizu.
Došao je potom i duel sa TSC (0:0), koji je prelio čašu, jer se na terenu bukvalno nije znalo ko gdje igra, kako se kreće, gde je lijevo krilo u prvih 45 minuta. Pošto je na toj poziciji bio planiran 34-godišnji zadnji vezni – Bibras Natho (?!), koji je potom na sopstvenu inicijativu ušao u sredinu, shvativši da je pogubno i po tim i po njega da šparta uz aut-liniju, da bi poslije izmjene u 60. minutu Izraelac i sam imao burnu reakciju kod klupe sa Stolicom, a potom je bez problema pozdravio čitav tim.
To je samo bio još jedan od znakova da je budućnost Stolice i crno-bijelih u magli, iako je taj “najjači štih” pokušao da mu produži trenerski vijek za ta pomenuta četiri meča (?!), suprotstavljajući se mišljenju svih ostalih u klubu, kojima je, kao i Ilievu, također bilo jasno da će nastavak saradnje sa istim trenerom donijeti Sizifove muke i još veće udare na čitav klub.
Jer. Partizan nije poligon za učenje i improvizaciju, traži se instant rezultat, tim pre što crno-bijeli u posljednjih pet godina nemaju šampionski pehar, a posljednje tri nikakav pehar generalno i pritisak navijača i javnosti je postao ogroman, iako i trenutne društvene okolnosti dobrano diktiraju fudbalski poredak u zemlji. (Telegraf)
