Kriterijumi se mijenjaju nakon što su se njihovi idoli “ugasili”: Đokoviću ovih pet stvari to najbolje pokazuju

Nekoliko minuta pošto je Novak Đoković osvojio Australiju na televiziji se pojavljuje grafika koja pokazuje osvojen broj Grand Slamova u džepu Noleta, Rafaela Nadala i Rogera Federera. Iznad svega piše “Trka za najboljeg tenisera u historiji”. Kao da su Grand Slam jedino mjerilo. Ali, jesu jedino u čemu Rafa i Roger mogu na crtu Novaku.

Zato se veći dio teniskog svijeta uhvatio istih kao pijan plota, čast izuzecima poput madridske Marce. I skoro svuda pored “GOAT trke” stoje podaci samo o osvojenim Grand Slamovima, piše Sputnik.rs.

Tu postoji nekoliko moralnih i logičkih pitanja i analiza. Prvo…

Ako su Grand Slam jedino mjerilo za određivanje toga ko je najbolji teniser u historiji, onda je Novak dangubio osvajajući preostali 71 trofej u kolekciji, od čega 38 Mastersa ili šest Završnih mastersa ili to što je osvojio Davis kup. Očigledno je to „nebitno“.

Očigledno je „nebitno“ ni koliko je sedmica proveo na prvom mjestu (374 i to se povećava), koliki mu je bio najveći ranking (16950 – najveći u historiji), koliko je puta završavao godinu na prvom mjestu, koliko mu je ukupni procenat pobjeda, ni to što je bolji i od Nadala i od Federera u međusobnim susretima, to što je vezao Noletov slem, četiri Grand Slama, ali ne u istoj godini.

Dakle, narativ u svjetskom tenisu je takav da se stalno potencira priča o Grand Slamovima. I tako je još od momenta kada je Novak pokorio sve ostale rekorde, a Federeru ostala samo priča o najvećim turnirima. Sada to važi za Nadala koji ima 22 kao i Novak, dok je Švicarac ostao zaleđen na 20.

Odjednom su Mastersi postali isto nebitni. Da ne pričamo o turnirima 500 ili 250. Grand Slamovi jesu možda najvažniji u priči za najboljeg tenisera ikada, ali nisu jedino mjerilo kao što neki žele da predstave.

U redu je da se pravi fama oko toga ko će osvojiti najviše Grand Slamova, ali nikako to ne smije da bude jedino mjerilo. To je važilo i prije nego što je Novak sustigao Nadala, ali se bavimo ovom temom baš sada kada je Srbin stigao Španca. I kada će ga vjerovatno i prestići.

Drugo… Zamislimo imaginarnog tenisera iz Egipta ili Etopije ili iz Vijetnama koji je u karijeri igrao isključivo Grand Slamov, koji je osvojio 23 Grand Slam titule, nije nikada bio prvi na listi, nije nikada osvojio nijedan drugi turnir niti napravio bilo kakav drugi uspjeh. Dakle, ta 23 Grand Slam su mu jedini trofeji koje je osvojio.

Da li bi on mogao da se prestavi kao “GOAT” svjetskog tenisa samo na osnovu toga što je osvojio najviše Grand Slamova? Odgovor se sam nameće. Tenis je mnogo više od samog mjerenja broja osvojenih  slemova.

Treće…
Zamislite da Novak završi karijeru sa više Grand Slamova od Rafaela Nadala, ali da je ipak Španac u karijeri proveo više sedmica na prvom mjestu ATP liste, što se svakako neće dogoditi. Ali, zamislimo.

Koja je vjerovatnoća da bi većina zapadnih medija obrnula čunak i govorila kako je ipak broj sedmica na prvom mestu ATP liste (u tom imaginarnom slučaju Nadalova prednost) važniji nego broj osvojenih Grand Slamova (u tom slučaju Novakova prednost)?

Čini se da bi ih bilo mnogo… I da bi na spomenutoj grafici poslije Australian Opena ispod natpisa “Najbolji svih vremena” stajale brojke koje pokazuju broj provedenih sedmica na prvom mjestu, a ne kao sada broj osvojenih Grand Slamova.

Jer, to bi to u spomenutom slučaju davalo prednost Rafi ili Rogeru. Četvrto…

Novak je shvatio da mora da “tuče” najveće rivale u svim kategorijama i da svjetskom tenisu jednostavno ne da povoda da izmisle neku novu koja će biti najvažnija. Tako svima izbija polako i posljednji štih iz ruke – djeluje kao vrlo vjerovatno da će završiti karijeru sa više osvojenih Grand Slamova i od Rafaela Nadala i od Rogera Federera – jasno je da je odavno da je bolji od obojice u preostalim najvažnijim kategorijama, da je jedini od sve trojice osvojio sve Masterse i sve Grand Slamove (minimum dva puta).

Dakle, odavno je Novak shvatio da može da bude najbolji u historiji samo ako brojke pokažu da je najbolji u svim mogućim kategorijama i mjerilima. Jer ako nije u samo jednoj, pa makar to bili i Grand Slamovi, svi ostali će se “uhvatiti” baš za to.

I, konačno, peto… Zamislite da Novak završi karijeru sa 23 osvojena Grand Slamova, a da Rafael Nadal ostane na 22 (Roger Federer je svakako završio karijeru sa 20). Da li bi onda rekli da je Novak najbolji u historiji?

Pa, vjereovatno bi tada istakli da je najbolji teniser(ka) u historiji zapravo Margaret Court koja ima 24 Grand Slama i da je sve ovo što je Novak uradio u karijeri nedovoljno, jer Australijanka ima više slemova.

Kako sada stvari stoje, Novak će svakako prestići Steffi Graf po broju sedmica na prvom mjestu svjetske liste (još jedan potencijalni podatak za koji mogu da se pozivaju, ali ne još zadugo), naoštren je da osvoji i preko 24 Grand Slam titule koliko je osvojila Court pa da vidimo onda šta će biti novi izgovor svjetskog teniskog narativa da Novak ne bude priznat za najboljeg u historiji.