Jokić iskreno o svemu: Imam samopouzdanja, ali nemam tu drskost da kažem za sebe da sam najbolji

U intervjuu koji je sa Nikolom Jokićem odradila Maja Maćešić, srpski košarkaš pričao je o raznim temama, uglavnom onim ne previše vezanim za teren.

Košarkaš Denvera kaže da ne smatra za sebe da je najbolji na svijetu.

Uvijek mislim da je protivnik bolji od mene, imam samopouzdanja ali nemam tu drskost da kažem za sebe da sam najbolji. Mislim da me to nekako goni, želja da se nadmećem sa nekim i da ne mogu da prihvatim da sam bolji nego moram to i da dokažem”, započeo je Jokić.

Kaže da ga slava nije promijenila, ali da nije ostao ni isti kao prije velikih uspjeha.

Ne znam da li sam ostao normalan, ali mislim da nisam ostao isti. Moraš da se promijeniš da bi zaštitio sebe od svih faktora koji utiču na tebe, na tvoj i na život tvoje porodice. Sigurno neki ljudi misle za mene da sam arogantan ali ja se suštinski nisam promijenio jer i dalje volim iste stvari koje sam volio oduvijek.”

Za svoj uspon na vrh, ali i ostanak na njemu, Jokić zahvaljuje porodici.

Nekada to utiče jako loše na čovjeka, čovjek se promijeni, imao sam prilike da vidim primjere iz svog okruženja, gdje ne samo da su se apetiti povećali, nego ih je taj uspon povukao na dno. Zahvalan sam, jer je za mene porodica oduvijek bila podsjetnik svih moralnih vrijednosti.

Sigurno bih mu rekao da se igra još više i da uživa, zato što sam tada mislio da je kontrolni ili neki pismeni, najveći problem, a ja bih mu rekao: proći će. Isto bi rekao i Nikola od 35 godina, meni sada.”

Naravno, nije moglo da prođe bez konja. Čak i omiljena pjesma najkorisnijeg NBA igrača u prošloj sezoni ima tematiku konjarstva.

Iskreno mislim da nema tako lijepe pjesme. Volim tamburaše, taj stil muzike i taj stil života, pa neka bude “Već odavno spremam svog mrkova”, jer to je ipak moja ljubav od 12-te godine. Ja i dalje mislim da ću na neki način biti konjar, i baviti se tim sportom, baš kao u toj pesmi, uh, tako bih i ja”.

Imao je poruku i za mlađe generacije.

Uopšte ne trebaju da misle da treba da budu najbolji. Nekako, to nikad ne znaš. Jako je malo najboljih ljudi na svijetu, u bilo kom zanimanju, i mislim da ne trebamo da opterećujemo djecu sa time. Ja nisam želio, a ni sad ne želim da budem najbolji. Mislim da se uspjeh ne broji novcem i nagradama nego kvalitetnim ljudima oko sebe, ne opterećujmo djecu medaljama. Ako uživaju u tome što rade, mislim da je to već jedan veliki uspjeh.”

Kao junake svog djetinjstva istakao je svoju braću, a kao omiljeno mjesto u rodnom kraju – štalu. Ima skromne planove za život nakon košarke.

Volio bih da se vidim na nekom salašu ili vikendici punoj djece i životinja. To bi bila neka moja želja. Možda ja mislim da je to život za mene, a možda i nije. Da nema puno turbulencija, da je mirno, volio bih da moja djeca odrastaju u mirnom okruženju, u prirodu, da im je to relaks, kao i meni”, zaključio je Jokić.