Hrvati otkrili kada je Ivanišević saznao za prekid saradnje sa Đokovićem: Ovo je presudilo

Vijest o tome da Goran Ivanišević (52) više nije trener Novaka Đokovića možda je stigla naglo, bez najave, ali malo koji teniski fan dočekat će je kao veliko iznenađenje. U trenucima kad mu izazivači s Toura predvođeni Carlosom Alcarazom i Jannikom Sinnerom dišu za vratom, a on nakon tri mjeseca nove sezone još nema trofej, Đoković se osjetio stjeranim uz zid i odlučio napraviti “rez”.

Odlučio je da nastavlja bez Ivaniševića, koji mu je u tim stigao uoči Wimbledona 2019. i od tada mu bezrezervno vjerovao. Sve do početka aktuelne sezone, tačnije do Australian Opena, gdje se polufinalni poraz od Sinnera pokazao kao tačka pucanja.

Ivanišević je, saznaju hrvatske “Sportske novosti“, Đokovićevu odluku saznao tokom Mastersa u Indian Wellsu, odakle se vratio sa saznanjem da više neće biti trener srpskog tenisera. U prijevodu, “polovična” američka turneja bila je oproštajna, a rano ispadanje i neočekivani poraz od Luce Nardija nimalo nisu popravili dojam.

Neposredan povod za raskid bio je loš početak 2024., ali saradnja je postala klimava još prošle godine, kad je Đoković (36), kako saznajemo, u nekoliko navrata otvoreno pokazao nepovjerenje prema vlastitom timu.

Simptomatična je pritom bila promjena menadžera nakon 13 godina; Italijana Eduarda Artaldija zamijenio je američki biznismen Mark Madden, za kojega je Novak ocijenio da će mu donijeti “nov pristup”. Bila je to prva naznaka da će uskoro promiješati i trenerske karte, što se i dogodilo.

Sve su pozadinske promjene bile začinjene burnim ispadima na terenu prema Ivaniševiću, ali i Artaldiju (kojega je u Adelaideu tokom meča otjerao iz lože, zajedno s bratom Markom i PR stručnjakinjom Elenom Capellaro) te kondicijskom treneru Panichiju i ostalim članovima tima.

Takve su scene u protekloj godini bile još češće nego ranije. Na jednom je od mečeva, primjerice, urlao prema svojem timu da “nemaju mentalnu snagu” da mu pomognu.

Hoće li novi trener (Zimonjić?) imati dovoljno mentalne snage za Đokovićeve unutarnje i vanjske borbe, tek ćemo saznati, ali očito je da će 2024. za Srbina biti itekako izazovna.

Ideja o kalendarskom Grand Slamu pala je u vodu već na prvoj stepenici, ali dva velika cilja i dalje su na stolu. Prvi je odbraniti broj jedan te zadržati zahuktale Alcaraza i Sinnera i nakon 37. rođendana, a drugi osvojiti olimpijsko zlato u Parizu, jedini veliki trofej koji Đokoviću nedostaje u riznici.