Đokovićevo obraćanje pred početak Wimbledona: “Osjećam da mladi Novak dolazi ovdje da živi svoj san”

Novak Đoković je spreman za novi pohod, na još jednu Grand Slam titulu, svoju 24. u karijeri, čime bi još jednom pokazao da ne postoji niko ko je trenutno, ali i ikada bio bolji od njega. Već sada je ispred Rafaela Nadala i Rogera Federera, dok bi novim trofejem samo podebljao svoj saldo.

Srbin je već neko vrijeme u Londonu gdje vrijedno i marljivo radi i priprema se za turnir koji slijedi i na kojem bi ponovo mogao da ispiše stranice historije. Poslije nekoliko dana treninga, kao i nekih slika i snimaka gjee je pronađen sa ostalim kolegama, on se obratio i novinarima na prvoj konferenciji, prenosi Telegraf.

Osjećam se sjajno, uvijek je ovo bio moj san, od mog djetinjstva. Igrao sam ovaj turnir mnogo puta, uvijek osjećam da mladi Novak dolazi ovdje da živi svoj san. U mojim očima najveći turnir, jedva čekam da počne”, počeo je Novak, koji se potom osvrnuo i na svog najvećeg trenutnog rivala, Carlosa Alcaraza.

Uvijek je tu neko i uvijek će biti i Carlos je veoma dobar mladić koji nosi u sebi prilično iskustvo. Pravi historiju tako mlad, igrač koji pokazuje veliki intezivitet, snagu, za nekog ko ima toliko godina, impresivno. Ferrero je u njegovom ćošku, trudi se da sve funkcioniše. Ne treba mi da imam Carlosa ili nekog drugog da bi imao motivicaiju, imam sedam mečeva da osvojim titulu, ko je preko puta mene ne pravi razliku, radim ono što mi je potrebno da radim. Skoncentrisan sam na sebe, na svoje tijelo i da pobijedim svaki od tih mečeva.”

Pričao je Novak i tome da li mu je sada “lakše” pošto je osvojio dva Grand Slam turnira u ovoj godini.

Ne osjećam se opuštenije, još uvijek sam gladan uspjeha na Grand Slamovima, još mnogo stvari na u tenisu. Ako sam još uvijek sposoban da se borim na ovom istom nivou, sve je u redu. Poslije RG sam se pripremao za Wimbledon, uživao sam sa porodicom, ali ne zadugo. Mnogo ljudi mi je prilazilo da mi čestita i da me podsjeti na historijski uspjeh, ali moj mozak je bio usmjeren na Wimbledon, to je život profesionalnog tenisera. Morate da zadržite intezitet ako mislite da osvojite Grand Slam, dio mene je veoma ponosan što je u ovoj poziciji, pokušat ću da iskoristim svaki momenat da postignem više.”

Istakao je i da Wimbledon za njega uvijek ima određenu draž, baš zbog toga što je o njemu maštao kao dijete.

Nisam igrao mnogo u djetinjstvu na travi, pa sve do 17 godine. Ali on mi je uvijek bio cilj (Wimbledon). Kada sam počeo da igram, mislio sam da imam kvalitet za to i da mi ide dobro. Prvi put sam ovdje došao do Top 100. Ovaj turnir i statistički ima značenje za mene. Prije sedam godina sam imao poteškoća da podignem svoj nivo na travi. Trava nije baš najbolja za klizanje, morao sam da naučim da hodam, da igram, trava je najneobičnija podloga u tenisu. Pobtreno je vrijeme da se naviknite, ali u posljednjih 10 godina sam se adaptirao, rezultati to govore. Nisam igrao, Queen’s i Eastbourne pomalo. Ali, kada ovdje uđem na Centralni teren, uvijek se trudim da podignem nivo više.”

Dotakao se i teme o Saudijskoj Arabiji i ulaganju u tenis.

Mislim da će predsjednik ATP bolje odgovoriti od mene, ali mislim da je samo pitanje vremena kada će započeti razgovore o temi tenisa. U svim temama su, mislim da nisu samo u fudbalu. Veliki broj fudbalskih zvijezda, Formula… Bitno je da se zadrži integritet sporta i da se održi rast ovog sporta.”

Đoković je otkrio i šta ga “održava” spremnim za ovaj turnir.

Zavisi, ovog puta sam sa svojom ženom otišao na putovanje, na hajking i uz dosta aktivnosti u nekoliko dana. Proveo sam vrijeme sa njom, a onda sam proveo neko vrijeme sa djecom, a onda nastavio sa treningom. To je to stanje uma koje počinje da bude način života, da se brinete o tijelu. Ta navika koju imam dozvoljava mi da se brinem o svom tijelu i da nastavim da igram na ovom nivou. Malo je vremena između Roland Garrosa i Wimbledona, ne možete da baš zapustite svoje tijelo, da jedete šta hoćete, nisam sebi dopustio da izgubim te rutine, da ne spavam dobro. Nije zato što sam sebi to nametao, nego zato što sam htio. To me ostavlja u ovom stanju kada nisam na terenu. Ne gledam ovo kao teret, nego zato što volim.”