Đoković otkrio stranu koju malo ko poznaje: O sinu Stefanu i zašto ga Jelena kritikuje

Najbolji teniser svijeta Novak Đoković, pričao je poslije razgovora sa inostranim medijima nakon meča sa Alexom Molcanom i sa srpskim novinarima.

Jedno od pitanja bilo je vezano za narednog Novakovog rivala, Aljaza Bedenea.

Nisam igrao protiv njega dugo. Nešto sam načuo da je on razmišljao da se povuče na kraju ove sezone. Interesantno će biti sigurno jer će igrati rasterećenije kada je već donio tu odluku. Tako je i igrao, vidio sam danas, nezgodan je igrač, na šljaci pogotovo. Bedene je igrač koji igra brzo, veoma je talentovan, lagan, mislim da smo ovdje igrali prije nekih četiri-pet godina. Ne potcjenjujem nikoga, sigurno ne njega, poznajem ga dosta dugo, na Turu je dugo, nismo imali priliku da igramo dosta ai uradit ću domaći zadatak i bit ću spreman.”

Madrid i Rim, a i ovdje malo eksperimentišeš sa pozicijom na riternu i visoke lopte? Šta dobijaš time?

Znamo da je šljaka najsporija podloga, a sa druge strane na šljaci najviše odskače lopta. Pogotovo ovdje, ova lopta koja se razlikuje od svih ostalih koje smo koristili na turnirima uoči Roland Garrosa i ona dosta prima taj spin jer su tereni dosta tvrdi, odnosno ti slojevi ispod, pa lopta dosta odskače. Trudim se svake godine da napredujem i na ovoj podlozi i na svim ostalim i uvijek ubacujem u igru određene taktičke udarce koji mogu da mi pomognu da zauzmem bolju poziciju kada sam u defanzivi, da koristim te lopte da se vratim u bolju poziciju na terenu.”

Dosta razloga ima zašto je ta lopta dobra, ali zavisi od situacije, pozicije na terenu, varira moja pozicija na riternu u zavisnosti od toga da li igram protiv ljevorukog ili desnorukog igrača, naravno, uoči meča imam analizu, pričam sa trenerom, znamo otprilike gdje gađa servisom kada je pritisak veći i onda se postavljam tako, a ponekad zavisi i od mog osjećaja. I još zavisi od vizibilnosti protivnika. Ponekad sam blizu, ponekad sam dalje, miješam uvijek, implementiram raznovrsnost u meču. Dobro je psihički igrati se sa protivnikom, ne dozvoljavajući mu da pročita lako šta želim da uradim.”

Pričao je Novak i o svom sinu Stefanu.

Interesantno, ja sam ga čak i za vrijeme polufinalnog meča čuo, njegov smijeh. Otac sam mu, pa prepoznajem. Nije bio toliko zainteresovan da gleda koliko da igra tenis, pa mi je drago što je imao šansu da igra, imao je sparing partnere, djecu sa kojima je mogao da igra. Bili su naši gosti Japanci, dva brata, od 6 i 8 godina, na turniru u Beogradu, zaista su vrlo talentovani, čak je i Mouratoglou prokomentarisao koliko su talentovani. Baš smo komentarisali kako nismo vidjeli odavno tako talentovanu djecu u tom uzrastu. Stefan je zajedno sa njima po čitav dan bio na terenu, to je ono što ga čini sretnim i što mu donosi radost i veselje, što mene kao teniskog tatu ispunjava. Ako želi čitav dan da igra neka igra.”

Jedno pitanje bilo je o knjigama i otkrio da trenutno čita ruske pisce koji su manje poznati.

Trenutno čitam ruske pisce, ali ne one koji su poznati, već one manje poznate. Streljnikova se zove spisateljica koja piše o različitim tehnikama i metodama koje se mogu koristiti da bi bio u što optimalnijem zdravlju. Recimo, knjiga koju sada čitam se tiče različitih tehnika disanja, pa objašnjava u prvom dijelu knjige fiziologiju i anatomiju, prosto, kako uopšte izgleda sistem disanja, određene metode i tehnike koje mogu da se koriste da se poveća nivo energije, da se smiriš, opustiš i tako dalje.”

Mene jako interesuje ta oblast zdravlja u svakom pogledu, psihofizičkom, emotivnom, duhovnom, pa uglavnom tu literaturu volim da čitam. Žena me uvijek kritikuje da ponesem sa sobom mnogo više knjiga nego što stignem da pročitam. Nosim sigurno jedno desetak knjiga čak i ako idem na samo dvije sedmice. Jednostavno, volim da imam jer mi raspoloženje varira iz dana u dan, pa onda volim da čitam više knjiga, u zavisnosti kako se osjećam.”