Đorđe Đoković se otvorio kao nikad do sada: “Imao sam ono što Novak nije”

Đorđe Đoković, brat Novaka Đokovića, htio je da krene njegovim stopama profesionalnog tenisera, ali je odustao od te karijere.

U gostovanju u emisiji “Preživjeli” na K1, najmlađi od braće Đoković, otvorio je svoju dušu i po prvi put progovorio o nekim stvarima iz svog života, poput onoga zbog čega na kraju nije postao teniser, iako su pojedini stručnjaci pričali da je u mlađem uzrastu pokazivao čak i veći talenat od svog brata.

Imao sam 11 godina kada sam otišao u Akademiju Nikole Pilića i proveo tamo neko vrijeme. Tada sam shvatio šta je i ko je Novak, kako ga gledaju, ne samo njega, već cijelu našu porodicu. Bio sam izuzetno mlad, željan sporta, takmičenja, uspjeha… Tenis mi je tada bio najveća ljubav, na terenu sam provodio sate”, ispričao je Đorđe Đoković.

Kako kaže, uprkos tome što je njegov brat već postao veliko ime u teniskom svijetu u to vrijeme, Đorđe se nije suočavao sa pritiskom zbog toga.

Život koji imam je zbog tenisa. Novakov uspjeh je samo pomogao u svemu tome, razvio sam takmičarsku emociju. Bilo je teško, izazovno, do neke 16 godine nisam osjećao nikakav pritisak, pogotovo zbog prezimena koji nosim. Uživao sam u pažnji, u takmičenju, putovanjima i stvarno mi je bilo lijepo”.

Međutim, onda se dogodila teška povreda koja je dovela do prekida sna o teniskoj karijeri.

 Imao sam jako tešku povredu sa 18 godina, udario sam koljenom u zid. Patelarna tetiva mi je ispucala, bio u Pragu u bolnici, dobio od više doktora dijagnozu da vjerovatno neću moći da nastavim sa profesionalnim sportom. Potom su došla i drugačija mišljenja, da to može da se sredi. Onda mi je svašta prolazilo kroz glavu, da li imam snage da sve ispočetka prolazim, koliko ću moći… Tada sam riješio da se posvetim nečem drugim u životu, oduvijek sam želio da se oprobam u biznisu, a to je došlo u prilično ranoj fazi mog života. Povukao sam se iz tenisa na vrijeme”, ispričao je najmlađi Đoković.

Htio je da ostvari Novakove rezultate, ali…

Iskreno, mogu da žalim samo za svojim propuštenim prilikama. Imao sam sve uslove, ono što Novak nije kao dijete, ja jesam. Naravno da sam zahvalan roditeljima što su mi to omogućili. U tenisu da bi uspio mora mnogo toga da se poklopi. Oduvijek sam na brata bio ponosan. Nikada u njemu nisam gledao rivala ili konkurenta, već sam žudio da postignem ono što je on. Uvijek sam vjerovao da mogu bolje i više. Sreća, pa nisam nastavio sa tenisom, jer bih sam sebe demantovao. On je osvojio sve što se može osvojiti i boljeg nema.”

On je rekao da je crta porodičnog karaktera ono što je Novak često pokazivao na terenu – inat.

Mi Đokovići smo smo inatlije. Čak i kada imamo momente kao što je Novak imao bezbroj puta u karijeri, gdje su svi protiv njega. To nama iz nekog razloga daje snagu. Ja sam dosta emotivan i sve držim u sebi dok ne eksplodiram. Nije lako, emotivno je i zaista smatram da je velika nepravda, što se prema nama odnose, tako kako se odnose. Veliku nepravdu je doživio u Australiji, gdje mi kao porodica jednostavno nismo dali na Novaka. Cilj cijele te situacije je bio da pošaljemo jaku riječ širom svijeeta i da Novak ništa loše nije uradio, već da iza svega stoji neka druga pozadina. Uvijek, kakva god da je situacija, mi gledamo da se probijemo kroz tu situaciju, ali nikada nećemo da se povučemo, već idemo do pobjede. Ako nas poraze, čestitat ćemo, ali to je jedan težak i dugačak put za tu stranu.”

Na kraju se otvorio i o svom odnosu sa Novakom i odnosima u cijeloj porodici.

Imamo odnos da pričamo o svemu i apsolutno savjetujemo jedni druge, svako u svojoj sferi. Jednom prilikom 2020. godine, bio sam u Australiji kod Novaka, gdje me je on dan nakon meča, za vrijeme doručka, pitao nešto vezano za tenis. Rekao sam mu, da je mene toliko sramota da ja njemu bilo šta pričam za to. Mislim da ono što sam ja trenirao i igrao je neki potpuno drugi sport u odnosu na ono što on danas igra, način na koji se on odnosi prema treningu, pripremi, oporavku, takmičenju… Koliko god da sam ja bio veliki profesionalac, ono što Novak radi, treba da se izmisli neka nova riječ za to. Savjetujemo se, ali ipak, što se tiče tenisa, niti ću ja ikada više nešto da mu kažem, niti on treba da me pita bilo šta.”