Đoković otkrio tajne kako je postao najveći, ali skoro niko ne može da ih iskoristi: “Bojim se da izgubim”

Najbolji teniser u historiji Novak Đoković otkrio je dio recepta kako je postao to što jeste. “Sports Illustrated” je objavio, prenosi “Nova“, neke od savjeta koje mlađi teniseri mogu da iskoriste, ali će mali broj njih moći sve da ih primjeni.

Novak je pričao o strahu, opažanju kao važnom oružju, o svim aspektima igre u kojoj je osvojio 24 Grand Slam trofeja. Sada, kada se njegov najveći rival Rafael Nadal povlači i dvije godine nakon što je u penziju otišao Roger Federer, možda mu je uminuo strah o kojem priča da mu je dugo motivator, a ne prepreka.

Bojim se da izgubim meč. Bojim se da razočaram sebe. Bojim se da razočaram trenera. Bojim se da neću odigrati onako kako svi očekuju od mene. Možda je ovo prvi i posljednji put da me neki navijač gleda. Oni žele da vide najbolju verziju… svi ovi zahtjevi stvaraju visoku intenzivnost“, ispričao je ranije Novak.

Borbu ne svodi na razmjene sa mreže i osnovne linije, već poručuje teniserima da gledaju šire.

Bitka je mnogo više od trenutka kada se suočite jedan sa drugim. U tenisu, kada mijenjamo strane, kada sjedimo na klupi, gledam na veliki ekran kada prikazuju mog protivnika. Kako pije vodu? Da li se više znoji nego obično? Kako diše?“, kaže Novak.

Često je tokom godina bio na udaru publika koje nisu bile naklonjene njemu, već Nadalu i Federeru. Bilo je mnogo momenata kada ga je i to vodilo naprijed.

U finalu Wimbledona 2019. godine, Đoković je bio poen od gubitka od Federera i publika je do granice neprijatnog bila na strani Federera.

Volim da to preokrenem na svoj način: Kada publika pjeva ‘Roger, Roger’, ja čujem ‘Novak, Novak’. Zvuči glupo, ali pokušavam da ubijedim sebe da je to baš tako.”

Da nije u tom meču disao mirno i kad je bilo najteže, danas možda ne bismo o njemu slušali kao o najvećem svih vremena, mada mnogi i dalje Federera tako gledaju, a neki i Nadala.

Svjesno disanje je veoma važno za mentalni rad, naročito u trenucima kada si pod stresom. U individualnom sportu, nemate nikog ko će vas zamijeniti ako nešto krene u pogrešnom smjeru. Stvarno pomaže da se ponovo fokusiraš. Normalno je da doživljavaš sumnje i strahove, da budeš negativan, stresiran, pesimista u svojoj glavi. Ali, važno je da se vratiš u trenutni trenutak“, objašnjava Novak.

Nekada je, ipak, neophodno da se pobjegne od svega.

Kao sportista, lako je pomisliti da svaki trenutak kada ne treniraš, ili ne razmišljaš o svom sportu, neko te sustiže. Ali, to nije tačno. Važno je trenirati, ali isto tako može biti važno i ne trenirati. Ići u šetnju, provoditi vrijeme sa porodicom, čitati. To pomaže u održavanju ravnoteže“, kaže Đoković, koji je mnogo puta pobjeđivao na iskustvo i naročito to radi posljednjih godina kada noge više nisu toliko brze.

Prije deset godina sam bio malo brži. Ali, danas igram pametnije. Također, bolje se nosim sa stresom nego što sam to ranije radio. Razumijevanje kako da se nosim s njim — jer sam bio u tim momentima mnogo puta više prednost je koja ne može da se mjeri“, zaključuje Novak.